Mislim da je najveći razlog zašto volim romane ''Gradić Payton'' i ''Povratak u gradić Payton'' upravo taj što se malograđanština opisana u romanu može primjeniti na svako malo mjesto bilo ono u Americi ili bilo gdje drugdje. Živeći u malom selu u kojem svako sve zna, nisam mogla ne poistovjetiti se s nekim likovima, događajima u romanima. Nije ni čudo što su ovi romani izazvali tolike senzacije 1956. kada su se pojavili na sceni, napisani iz pera, tada nepoznate Grace Metalious, inače 32-godišnje rastavljene domaćice s troje djece. Autorica je opisala živote u malom američkom gradiću, razotkrivajući način života u maloj sredini, ljudi i događaja, atmosfere, prilike u kojima žive i njihovih sudbina. Osim toga, kritika je oštro osuđivala spomenute romane zbog opisanog erotizma i ''najgrubljeg naturalizma''. U prilog tome svjedoči to da je nakon objavljivanja romana prognana iz rodnog mjesta. Neki bi možda za ove romane rekle da su tipična sapunica. Za mene svakako predstavljaju nešto puno više od toga. Život u gradiću kojeg će autorica u romanu opisati kao 'zgodan, miran i daleko od svakog meteža' je zasigurno sve samo ne to. Okosnicu romana čine sudbine dviju dvjevojaka: Alisson i Selene. Iako su odrastale zajedno i bile najbolje prijateljice, život ih je odveo drugim putem. Selenin život nije bio nimalo lak i kroz njezin lik autorica progovara o teškim socijalnim prilikama, razorenoj obitelji, silovanju, abortusu i samoubojstvu. A druge strane, Alisson je odrasla bez oca, i laži o svojem porijeklu, ali zahvaljujući svom talentu pisanja ostvaruje uspješnu karijeru. Autorica oslikava karaktere brojnih drugih likova koji imaju svoju simpatičnu ulogu u ovom graću:Mike i Constance (Alissonina majka i očuh): čini mi se da nema simpatičnijeg ljubavnog para od njih dvoje. Jednostvno, poželim da u poznim godina i ja budem tako zaljubljena kao njih dvoje. (''Mike je nježno poljubi i pomisli da nema ničeg ljepše na svijetu nego ovako ležati uz ženu koju voli, u svojoj postelji i u svojoj kući.'')Betty – koja čitatelja iznenađuje svojom hrabrošću, odlučnošću i na koncu - lukavošću Elita iz Kestenove ulice koja svaki petak igra poker, a posebno doktor Swain koji igra posebnu ulogu u Seleninom životu. Clayton Trazier – koji uvijek mora biti kontra svih i vječito pogađa vremensku prognozuRoberta koja se lažno smješka svojoj snahi, a u stvarnosti čita kriminalističke romane kako bi smislila način na koji je ubiti.Leslie Harington za kojeg još nisam sigurna kaje li se što je otjerao Betty iz grada kada je saznao da je trudna s njegovim sinom i je li se smekšalo kameno srce ovog starca kada je vidio svog unuka ...I brojni drugi likovi koji su me naučili da ...''Ne valja razmišljati mnogo o nečemu, a da se nikad ne govori o tome.'' (Selena)''Raditi oko nečega što si sam izabrao jedno je od zaista velikih zadovoljstava koje daje život. Rad liječi bolje nego vrijeme. ''(David Noyes)''Suviše se toga događa i kada se što dogodi ljudi uvijek kažu ''ovo neću nikada zaboraviti, a zatim se slika s vremenom zamagli, pa se napokon ničeg više dobro ne sjećaju.''''Svatko od nas ima svoje razloge za svoje osjećaje, ali su osjećaji ti i mi se ne možemo izbaviti od njih.'' (Brad Holmes)''Muškarac je star tek kad istoši svu zalihu svoje ljubavi.''''Kad se ljudi u nekom gradiću raspale, oni mogu prilično zagorčati život svakome tko ih je razbjesnio.''''Ali mi ne biramo objekte svoje ljubavi, ljubav bira nas. Ljubavnici mogu uvijek naći ispriku što nose bol drugima, a ta je isprika uvijek samo ljubav.''''Ljubavnici su ludi, služe se šašavim, nemogućim riječima. A što je još gore, vjeruju u njih.''''Čitati knjigu jest znak da smo nekoliko sati bili sami. A biti sam jest izraz koji ulijeva ljudima najviše straha od doba kada je kuga harala Europom.'' (Rita Moor)''Ima stvari koje naučiš samo tako što živiš i držiš oči otvorene. Ne moraš osobno iskušavati svakojake muškarce da uvidiš da ih ima koji su se rodili stari i da ih ima koji su još mladi i u šezdesetoj godini.''''Ljudska bila su tako čudesno građena da se naviknu na užitak isto tako brzo kao i na jad.''
Quotable:She cried noiselessly into her pillow. She thought of Ted, but it was not for him she cried. He was merely the symbol of all she had lost. All I have now, she said to herself, all I have now is loneliness. That’s the prize I’ve won from life.Matt was haunted by nothing but loneliness, and he had decided he was too old to take the cure.[T]oo much sex wasn’t good for a man who had to keep his mind on his books.“David, for Heaven’s sake, can’t we leave things the way they are? Can’t we be friends without this everlasting talk of turning it into something else?”“I told you before, Allison. I told you two years ago and it’s still true. I don’t want to be your goddamned friend. I want you, and I want you any way I can get you. I’d marry you, but if you don’t want that, I want to be your lover. I want to live with you if I can, but if I can’t, I want you anyway.”“Oh David,” she sighed. “I’m so tired I can’t think now. Let’s go home.”
Do You like book Return To Peyton Place (2007)?
It's not a bad book, but it's not Peyton Place. The place, the characters are the same (except for Tom who is became Mike Rossi, which is a very greek name if you wanna know) but the intentions of the book are completely different. For me, at least.It's the story of Allison, not of the city...but maybe I was expecting too much because I've just finished to read the first one and I've deeply loved it.As I said it's not a bad book, it's enjoyable and funny and gossipfull (t's not even a word I think), but I prefer to consider Return to Peyton Place a completely differnt story, not the sequel of the first one. And I'm still annoyed, after more than two hundred pages, because of the name-changing from Tom Markis to Mike Rossi...because REALLY? You couldn't find nothing better than a italian name for a greek man?
—Rebecca
here's the thingIt's not as good as it could be. I had actually seen the film sequel--which is awful--before I read this book and somehow this played in both stories' favor. Once you know that Metalious never meant to write a sequel and only did so because the film studio owned the name "Peyton Place" and was doing another film with or without her.This book is her response. I did like the focus on Allison and her fame from the story--I liked the struggle between staying who she was and trying to be. This really worked for me though I could have dealt with less married people have affairs moments--just bugged me.I wish that the other characters had more of their own moments--particularly Betty and Norman--because I was curious to see if and how they grew from the events of the last book. I did like the Serena story if it wasn't as balanced out as it could have been. And the Ted Carter storyline was more than just a little bit justified.But what makes me enjoy this book is Metalious' writing style. It's a modern tragedy that because of her choice of plot that people forget about how amazing her prose was, her way with words, the balance of the visual and internal. That was her number one gift as a writer and something I was glad to read again.
—Rory
Ritorno a Peyton Place non è propriamente un sequel di Peyton Place in quanto segue principalmente la storia di Allison MacKenzie e del successo del suo romanzo. E' probabile che l'autrice stesse cercando di dire la sua con questo libro: a quanto pare lo scrisse solo perché la 20th Century Fox, che aveve già girato il film basato sul primo libro, decise di farne un seguito. Grace Metalious non era d'accordo ma lo studio decise comunque di proseguire e a lei non restò che l'opzione di raccontare la sua versione. Ho anche trovato un'altra versione: ovvero che l'autrice accettò di scrivere questo seguito solo perché era senza soldi a causa del suo alcolismo e della sua vita sfrenata, e che consegnò un manoscritto di 96 pagine che venne rimpolpato da un ghost writer.robertabookshelf.blogspot.it/2013/11/...
—Roberta
